Ivana i Lucijano: Bog na prvom mjestu

“Bilo je to vrijeme kada sam bila aktivna kao animatorica u Kursilju. Slušala sam svjedočanstva žena koje su molile za svoje supruge, što me je potaknulo na odluku da i ja u vrijeme devetnice svetom Josipu počnem moliti za svojeg supruga. Bila sam cijelim srcem uvjerena da će mi ga Josip poslati. Pred kraj devetnice, 17. ili 18. ožujka, vidjela sam najavu pokretanja katSusa i rekla: ‘Sveti Josipe, to je sad to.’ Prijavila sam se, ali prvih nekoliko razgovora koje sam imala taj dan nisu me zainteresirali. Zatim mi se drugo jutro javio Lucijano.“ Ovo je početak svjedočanstva Ivane Jakšić, koja je svoga supruga Lucijana upoznala na internetskoj platformi katSus. Ta platforma, namijenjena onima koji žele upoznati osobu s kojom dijele zajedničku vjeru i vrijednosti, i usmjereni su prema želji za stvaranjem ozbiljne veze koja vodi prema braku, pokrenuta je na današnji dan, točno prije četiri godine. Ivana je odmah u početku razgovora prilično jasno dala do znanja zašto se prijavila na katSus. „U startu sam ga pitala: ‘Što ti tu radiš?’, a on je rekao da je došao samo malo razgovarati, na što sam mu ja odgovorila: ‘Ako si došao samo razgovarati, ‘onda bok’ jer sam ja došla naći supruga.’" Srećom, Lucijano se vrlo brzo pribrao i prihvatio Ivanine ‘uvjete’, koji su mu se, štoviše, svidjeli. „Takav stav može zvučati radikalno, može zvučati očajno, ali može zvučati i odlično – ‘hoću od života najbolje’. Meni to uopće nije bilo odbojno. Cura je konkretna, idemo vidjeti može li uspjeti”, priča nam Lucijano. „Unatrag godinu dana od katSusa živio sam samačkim životom“, prisjeća se Lucijano. „Zbog prijašnjih razočaranja i neuspjeha duboko sam promišljao što sa životom, i pitao se kakva bi ‘ta’ osoba trebala biti. Nisam žurio jer sam imao dovoljno iskustava da ne ulazim ishitreno u emocionalnu vezu. Htio sam u trenutku kad mi ljubav uđe u život biti najbolja verzija sebe: da nemam nikakvih repova, emocionalnih zapreka, rana, da ne zvučim niti izgledam čudno. Odlučio sam da ću, dok nemam tu ljubav, raditi ono što mogu: intelektualno, poslovno, i u svakom drugom smislu. Smatrao sam da će se, ako samog sebe dobro izgradim, ljubav dogoditi spontano.“ „Kada sam kroz molitvu uvidio da sam spreman za odnos, rekao sam: ‘Ok, Bože, sređen sam, nemam nikakvih dvojbi, uživam u svom životu, sâm sam sebi dovoljno dobro društvo i htio bih tu sreću s nekim podijeliti. Što mi ti govoriš, što mi je činiti? Da li da se zaredim, ili ćeš mi poslati nekoga? Trenutno sam doma, nemam novaca, radim na određeno, bilo bi neodgovorno trošiti na izlaske, a imam i mnogo posla s doktorskim studijem. Vjerujem da ćeš mi ti napraviti čudo, ti ćeš to urediti, ne znam kako, ali vjerujem da hoćeš.’ Tada sam vidio reklamu za katSus u jednim novinama i privuklo me. Budući da sam puno radio na računalu vezano za svoj postdiplomski studij, pomislio sam kako bih u pauzama od rada možda mogao upoznati nekog zanimljivog.“ Dok je Lucijano radio na svojem doktoratu, Ivana je pisala diplomski rad, i također se nadala upoznati nekog zanimljivog. „Ja sam pisala diplomski rad. Prije toga sam prekinula dugogodišnju vezu, i nisam baš izlazila. Živjela sam u Kaštelancima, selu kraj Varaždina, u kojem nema mnogo mogućnosti, pa sam vrijeme uglavnom provodila doma. Ljeto prije toga sam bila na Krapnju u sklopu Kursilja i uključila se u Ignacijanske duhovne vježbe. To je bilo razdoblje u kojem sam intenzivno radila na sebi, na svom duhovnom životu.“ U startu sam ga pitala: ‘Što ti tu radiš?’, a on je rekao da je došao samo malo razgovarati, na što sam mu ja odgovorila: ‘Ako si došao samo razgovarati, ‘onda bok’ jer sam ja došla naći supruga.’ Lucijano nam kaže kako je prije katSusa imao ponešto iskustva sa sličnim platformama, ali na jednom pitanju bi se stvari najčešće prelomile. „Imao sam neka iskustva preko jedne druge platforme, na kojoj se također mogu upoznati dobre osobe, ali uvijek se u jednom trenutku postavi pitanje svjetonazora. S vremenom sam došao do uvjerenja da osoba s kojom bih htio imati vezu treba imati svjetonazor sličan mojem, primarno mislim na kršćanski svjetonazor, jer će to riješiti puno problema. KatSus je u tom smislu ipak stepenica više u odnosu na druge slične servise. Ne kažem da garantira da ćete pronaći osobu koja vam odgovara, ali mi smo dokaz da je to lakši način.“ Ipak, svjetonazor nije bio jedini ključni uvjet, možda je još bitnije bilo ‘življenje’ tog svjetonazora u aktivnom odnosu s Bogom, nastavlja Lucijano. „Bilo mi je, također, jako bitno da druga osoba ima aktivan duhovni život, a ne da je samo tradicionalno religiozna. Budući da sam i sâm vodio aktivan duhovni život, vjerovao sam da ću znati to prepoznati i kod druge osobe. Taj napor za prepoznavanjem drži čovjeka budnim i otvorenim. Onaj tko je zaista duhovan, nemam što skrivati, ima iskrene namjere i isto tražio od druge osobe.“ Stvari su za njih od početka tekle jako dobro i spontano, i to se, potvrđuju oboje, vrlo lako može osjetiti i preko online komunikacije. Dodatno bogatstvo razgovoru dali su zajednički interesi. Ivana je povjesničarka umjetnosti, dok je Lucijano u slobodno vrijeme slikao. Ipak, unatoč kvaliteti dopisivanja, komunikacija je vrlo brzo prešla na telefonske pozive, a kasnije i na susrete uživo. „Nisam želio stvoriti imaginarnu sliku u koju bih se razočarao u susretu uživo“, kaže Lucijano „Nakon što smo razgovarali nekoliko dana, ja sam već znao što treba neminovno uslijediti, i kako to treba ići. Znao sam da će se komunikacija vrlo brzo zasititi, i da ju je potrebno nadograditi.“ Nakon što smo razgovarali nekoliko dana, ja sam već znao što treba neminovno uslijediti, i kako to treba ići. Znao sam da će se komunikacija vrlo brzo zasititi, i da ju je potrebno nadograditi „Tu su se, naravno, otvorila nova pitanja, jer ne znaš kako će zapravo zvučati osoba s druge strane. Nije ti svejedno hoće li ti se dotad stvorena slika rasplinuti ili potvrditi, tu postoji određeno ‘treperenje’. Srećom, nakon što smo se čuli meni se slika o Ivani potvrdila. Kasnije se, kada smo se odlučili naći, postavilo novo pitanje: ‘Koga ću vidjeti?’“ A stvorena slika se potvrdila i nakon upoznavanja uživo, štoviše, dodatno se obogatila. „Na kavi smo se našli 30. ožujka u Varaždinu“, priča Ivana, prisjećajući se prvog susreta. „On je morao potegnuti iz Zagreba. Nismo se dogovorili gdje ćemo se naći, ali smo oboje došli na isto mjesto. Parkirali smo automobile nekoliko metara jedan od drugog. Njemu je zazvonio telefon, rekla sam mu: ‘Netko te zove’, a to sam bila ja, jer sam zaboravila prekinuti poziv. To je bilo jako lijepo. Samo sveti Josip i dragi Bog mogu stvari tako izrežirati.“ No, i nakon upoznavanja su morali nastaviti vezu na daljinu jer je Lucijano i dalje živio u Zagrebu, a Ivana u Kaštelancima. Njihovo je zajedništvo, kaže Ivana, bilo ponajviše utvrđivano dvama stvarima: odnosom s Bogom koji su unijeli u razgovore i susrete i slobodom koju su osjećali. „Naši dugi telefonski razgovori su nakon tri mjeseca počeli završavali zajedničkom molitvom. To je bio još jedan od pokazatelja da je riječ o kvalitetnom odnosu. Uz to, Lucijano je isto pristao svjedočiti na tečaju Kursilja. Viđali bismo se uglavnom vikendom i zajedno odlazili na misu. Bog nam je bio na prvome mjestu, i to nam je dalo sigurnost da nismo sami u toj vezi i da odnos vodi prema dobru.“ „Kada bi došli trenuci nerazumijevanja i trzavica, koje nisu bile česte, najbolja stvar je bila to što smo stvari jedno drugome postavili: ‘Ako želiš, slobodno možemo prekinuti.’ To je bilo u posve slobodnom duhu. Meni je to bio odmor od prijašnje veze. Sloboda je bila presudna za naš opstanak.“

 

 

*Više pročitajte na ovoj poveznici

https://www.bitno.net/vjera/svjedocanstva/prica-lucijana-i-ivane-jaksic-bracnoga-para-koji-su-se-upoznali-na-stranici-katsus-prijavila-sam-se-na-stranicu-i-rekla-sveti-josipe-to-je-sad-to/

Sve priče sretnih parova