Promišljanje - Pepelnica

Razderite svoja srca a ne haljine ❤️

Iz Evanđelja po Mateju; Mt 6,1-6.16-18

"Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju - neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!"

"Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti."

"I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti."

Promišljanje

Korizma... priprava za slavlje središta naše vjere – muke, smrti i uskrsnuća našega Gospodina Isusa Krista. Za koji trenutak svatko će od nas biti obilježen pepelom. Svećenik će izreći riječi: „Sjeti se da si prah i da ćeš se u prah vratiti.“ Misni obrasci ističu kako smo mi ovdje na zemlji samo u prolazu, kako grijeh i patnja imaju ulogu usmjeriti nas prema Izvoru života, koji se nalazi u samom Gospodinu i nigdje drugdje.Prvo čitanje današnjeg dana donosi nam riječi proroka Joela, koji opisuje govor Gospodina koji poziva svoj narod da mu se vrati. Prorok ističe da je potrebno razderati svoje srce, a ne haljine, te okrenuti postu i plakati i naricati kako bi ponovno zadobili blagoslov Božji.

Bilo je to vrijeme u kojemu je harala suša i najezda skakavaca. Narod je bio ugrožen zbog nestašice hrane. Život koji je bio povezan uz zemlju, kada vremenski uvjeti određuju uspjeh žetve bez ljudskog elementa pokazuju koliko je čovjek uistinu vezan za Boga. Koliko i kako život čovjeka bez Boga ne može opstati. Izraelci su se opustili u svojem pogledu prema Bogu i mislili su kako će blagoslov Božji nad njima trajati vječno. Prorok Joel, donosi govor o danu Gospodnjem, u kojemu će sam Gospodin doći suditi svakom čovjeku zbog njegovih djela. Najavu tog dana Gospodnjeg prorok vidi upravo u najezdi skakavaca i suši. Zato poziva narod da se obrate i vrate Gospodinu.

Centralna poruka ovog odlomka jest da treba razderati svoje srce, a ne haljine. Lako je i jednostavno skinuti svoju odjeću i obući se pokajnički, da naizgled izgleda kao da se čovjek kaje, dok unutra ostaje potpuno isti. To nije smisao obraćenja. Srce je naprotiv središte ljudske osobe. U njemu se događa težnja za dobrim ili zlim, iz njega proizlaze dobre ili zle namisli i oblikuju ljudski život. Prorok zato poziva čitav narod da se obrati, razdere svoje srce tako da se okrene prema Bogu i njegovim zapovijedima kako bi Bog ponovno blagoslovio svoj narod mirom i blagostanjem.

Ovaj evanđeoski odlomak dio je govora na gori, u kojemu se donosi niz naputaka kakav treba biti onaj tko želi slijediti Isusa. I ovdje je u središtu ljudsko srce, kao i kod proroka Joela.

Biti jedno s Bogom cilj je kršćanskog života. Životni je to projekt koji trebamo ostvariti kroz dugi niz godina, kroz uspone i padove, kroz patnju i tešku, radost i sreću. I to na način ne da budemo licemjeri, već da budemo drugi Krist. Iz toga razloga Isus nam donosi kako se treba ponašati da u nama oblikujemo tu sliku Božju.Isus nam u Evanđeoskom odlomku govori kakav bi trebao biti naš odnos prema trima temeljnim stavovima njegovih učenika. Za Izraelce, milostinja, post i molitva tvore osnovni sadržaj odnosa čovjeka prema Bogu i bližnjemu. Molitva pokazuje moj odnos prema Bogu, post odnos prema samome sebi, a milostinja odnos prema mojem bližnjemu. Sve te tri stvari smisao dobivaju jedino ako se čini iz ljubavi prema Bogu, a ne zbog dobivanja hvale danas i ovdje pred ljudima.

Licemjeri, koje Isus ovdje proziva, izvrću stvari. Oni milostinju daju tako da ih svi vide, mole na javnim mjestima s izraženim gestama i ponašanjem, poste i izobličuju lice tako da ljudi vide kako su oni pobožni. To nije pobožnost. To je oholost. Licemjer nema za cilj proslaviti Boga već proslaviti samoga sebe. A poznato nam je tko je želio proslaviti sebe – đavao, Sotona. On je htio da se njemu klanjanju jer je najbolji, najljepši, najpobožniji, najsavršeniji. A mi znamo da smo svi grešni.

Zato ćemo i biti pepeljeni, da se sjetimo kako smo prah. Ali upravo taj prah je postao središtem zanimanja našeg Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Mi smo stvoreni na Božju sliku – ne đavlovu ili ljudski ili nekakvu izvanzemaljski. Na Božju sliku. Podarena nam je sloboda – da oblikujemo svoje srce i život prema dobru, da činimo dobro i to zato što znamo da postoji Bog koji nas ljubi i s kojim se želimo sjediniti.

Iz tog razloga Isus ističe kako trebamo davati milostinju bez da gledamo koliko dajemo, moliti iza zatvorenih vrata, a kad postimo namazati lice i imati osmjeh da ljudi ne vide kako postimo. Tako mi oblikujemo svoje srce da bude usmjereno prema Bogu, a ne prema čovjeku.

Računica ovdje nije da mi se netko divi, već da polazeći od svijesti da svoj život temeljim na Bogu, a ne na čovjeku. Sjedinjenje s Bogom ne događa se tako da mi drugi ljudi plješću zbog moje pobožnosti već kada svoj život suobličim Isusovom životu. To znači moliti kada me drugi ne vide, u svojoj sobi, postiti ne jer mi je župnik rekao, već zato da znam obuzdati svoje tijelo, dajem milostinju odnosno pomažem bližnjima jer znam da Bog ljubi i uzdržava sve na životu. To znači da svakim danom postajem sve više poput Krista.

A to uključuje napor, volju, želju da u svemu što činim pronalazim Boga iz jednog jedinog razloga a to je da svakome donesem svjetlost ljubavi Božje. Sjedinjen čovjek s Bogom ima određen sjaj u životu. To nije sjaj aureole, ili nekakve svjetlosti koja zasljepljuje već sjaj njegovih djela i njegova srca. Takvi ljudi odišu mirom, pouzdanjem, vjerom. Nije im lako ni jednostavno, nije im sve odmah posloženo u životu, ali su oni ljudi, grešni koji su svjesni da jedino kroz vjeru, molitvu, post i milostinju mogu osnažiti svoj život.

Ti ljudi žele samo jedno – proslaviti Boga u svakodnevnom životu. I to tako da prvo svoju nutrinu oblikuju prema Bogu, kroz molitvu u samoći, gdje se susreću s Bogom. Potom da poste, ali post koji se odnosi na kontroliranje svojeg tijela a ne prepuštanje užicima u hrani, piću, odnosima, spolnosti itd. Na koncu, plod se moje molitve očituje u milostinju – odnosno mojem životu prema drugima – dali pomažem svojim bližnjima, braći, sestrama, rodbini, susjedima itd. Ta pomoć nije samo novac već i da nekoga posjetim, nekoga odvezem negdje, nazovem nekoga, da odvojim vrijeme za njih, da pokažem kako ima smisla živjeti i boriti se za život.

To je korizma – vrijeme pokore, posta, obraćenja od grijeha prema Bogu. To osobito dolazi do izražaja u mojem svakidašnjem odnosu prema bližnjemu. Bog nema drugih ruku ni očiju osim mene. Gospodin ljubi svakoga od nas i zato je i poslao svoga Sina na svijet da se svijet po njemu spasi. Bog treba svakog od nas da pokaže svijetu kako možemo ljubiti. Jer sve što činimo, ako ne činimo iz ljubavi tada nema smisla. Ljubav pruža smisao svakoj našoj žrtvi i našoj patnji.

Neka nam u ovoj korizmi kao poticaj budu i misli sv. Ivana Pavla II.: „Samo oni koji mogu postaviti zahtjeve sebi u ime ljubavi, mogu zahtijevati ljubav od drugih.“.

Vlč. Mario Kralj

Sve vijesti