Nedjeljno promišljanje - Krist Kralj

Trenutak kada križ postaje mjesto spasenja

Iz Evanđelja po Luki; Lk 23,35-43

Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!" Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: "Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!" A bijaše i natpis ponad njega: "Ovo je kralj židovski." Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini." Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!"

Promišljanje

Današnjom nedjeljom završava ciklus liturgijske godine. Posljednja nedjelja vremena kroz godinu nosi naziv svetkovina Krista Kralja svega stvorenja. Time se ističe sama srž cjelokupne stvorene stvarnosti koja je usmjerena prema proslavi našeg Gospodina. To dobiva svoj oblik u toma da je Krist kralj svega stvorenja što je zapravo početak novog stvaranja – onoga kojega je Otac naš nebeski namijenio od početka svijeta.

  Evanđeoski odlomak današnje nedjelje može nas zbuniti. S jedne strane slavimo veličinu i čast Kristovu, a ovdje slušamo o tome kako je Isus visio na križu i primao pogrde te polako, ali sigurno umirao. Dvije su to, naizgled, nepovezane stvarnosti. Slava i sramota. Sramotno pogubljenje Sina Božjega. Smijeh. Pogrde. Psovke. Čak i razbojnik vrijeđa Krista. Trenutak je to u kojemu je Sotona slavio svoju pobjedu, gledajući kako Sin Božji, Onaj koji je sudjelovao u stvaranju svega, koji je razlog stvaranja stvorenja, umire. Isus je sam. Uistinu sam. Poznato nam je da je ostao sam, da su se učenici razbježali, jedino njegova majka i ljubljeni učenik ostaše u blizini ovog groznog događaja. Činilo se kao da je sve gotovo, nestalo, i da ništa više nema smisla.

Upravo tad, u time trenucima, pred očima svih tih ljudi, započinje novo stvaranje. Zraka vječne svjetlosti probija tamu ovozemaljskog zla i grijeha. Drugi razbojnik staje u obranu Isusa, i samo mu napominje da ga se sjeti u svojem Kraljevstvu. Čovjek, koji je bio veliki grešnih i propalica u ljudskim očima, prima pravednu kaznu, umire na križu, i ne moli za svoje spasenje, već kaže jednostavno i iskreno da ga se Isus sjeti u Kraljevstvu svome.

Taj čovjek priznao je Isusa kraljem, priznao mu je dostojanstvo vladara, priznao je da ja on nedužan te da je kročio zemljom čineći dobro. Njegovo srce se okrenulo od zla, egoizma, strasti, prema dobru. Svjestan je da ne može se spasiti, da je kriv, ali ga to nije spriječilo da se promjeni. Susret s Isusom na mučilu križa preobrazio ga je. Otvorio mu je pogled da postoji i druga strana života.

Samo trenutak je bio dovoljan da otkrije kako stvarnost ne prestaje na ovoj zemlji, fizičkom smrću. Isus mu sve to priznaje, oprašta mu grijehe, vidi da se preobratio te mu jamči da će biti s njime u Njegovom kraljevstvu. To kraljevstvo jest zajedništvo s Bogom. Tu, na drvu križa započelo je novo stvaranje. Razbojnik koji bijaše osuđen zadobiva mjesto u vječnosti. Križ postaje mjesto spasenja.

Velike li i snažne poruke za sve nas! U našim životima, nemojmo misliti da biti kršćanin znači da će nam biti lijepo, da će nam sve ići od ruke, da ćemo uživati. Sve će biti pjesma i radost. Neće. Naš Kralj je kralj s križa. Križ jest njegovo prijestolje. Nosimo križ oko vrata, križ stavljamo na sebe prije posla, prije ulaska u crkvu, prije svake molitve.

To je naš put. Križem je označen smjer života onoga tko nasljeduje Isusa. Uistinu, zadobit ćemo vječni život ako budemo vjerni Isusu. To znači da nosimo svoj križ svakodnevno.

Bilo da je to teret moga supružnika u braku, usamljenost starosti, nezaposlenost, ljutiti šef, mala plaća, bolesno dijete, siromaštvo, depresija itd. Sve to ako biva nošeno s Isusom dobiva svoj smisao. Pitaš se kako? Na način da u svemu tome tražimo dobro. Da dobrim svladavamo poteškoće. Biti čovjek, biti brat/sestra svakome u mjeri u kojoj možemo – to znači nošenje križa.

Život ima svoj smisao, smisao koji proizlazi iz toga da je svatko od nas onaj koji predstavlja Isusa u ovom životu. Kako ga ti predstavljaš? Ljutito? Tužno? Jadno? Velika je važnost ljubavi ovdje. Ljubiti i činiti drugima dobro znači da će i mene boljeti, jer me neće svi razumjeti niti htjeti prihvatiti ili uzvratiti mi. Isus nije išao prema nikome s računicom. On je računao na Nebeskog Oca.

I mi moramo činiti tako, ako želimo zadobiti mjesto u njegovom Kraljevstvu. Molitva, sakramenti, Sveto Pismo te ljubav prema bližnjima su oruđa/alati kako da to postignemo. Ne budimo malodušni već spremno prihvatimo da nas Bog treba! Zato nas je i stvorio! Možemo učiniti život ljepšim i boljim. Zašto? Jer nas je On iz ljubavi stvorio i otkupio. Zato, nemojmo se umoriti od činjenja dobra!

Vlč. Mario Kralj

Sve vijesti