Promišljanje - Zauzimam se za dobro
Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 17, 11b-19 U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio
Promišljanje
Polazište apostola u njihovom djelovanju uvijek je bilo služenje Gospodinu. Nasljedovanje Isusa u svemu. To su činili od trenutka kada ih je Gospodin izabrao. Iako su bili nesvjesni toga, iako su nastojali ugraditi svoje planove i volju u Isusov životni put. Susret s Isusom nakon uskrsnuća te uzašašća promijenio je njihov stav. Počeli su nasljedovati Isusa onako kako je On za njih želio otpočetka. Kroz djela apostolska upoznajemo kako se to odvijalo.
U današnjem odlomku iz Djela Apostolskih na jedan jasan vidimo važnost otvorenosti Božjoj volji i spremnosti da se ono što je krivo ispravi po Božjem. Juda je izdao Isusa jer je pratio svoju volju, polazio je od shvaćanja da se svijet treba promijeniti ljudskim načinom razmišljanja, kroz silu, moć, ubojstvo, izdaju. Nisu ni drugi apostoli bili puno drugačiji, ali su barem nastojali sebe promijeniti. Nije stvar da se ne smije koristiti sila, snaga, jakost, nego je stvar načina korištenja i usmjerenja te sile. Apostoli su birali onoga tko će naslijediti Judu. Pitali su jedni druge tko je najprikladniji, i potom su se pomolili. Ništa nisu činili bez molitve – kako li krasne opomene svakome od nas, da kad god se susretnemo s nekom ili za nekoga jamčimo ili nekoga biramo, da se prije pomolimo i promatramo što bi Isus učinio prema toj osobi. I izabrali su Matiju – ne sami, već zajedno s Gospodinom. Njemu su prepustili konačni odabir.
Dopuštamo li mi u svojem životu da nas Gospodin vodi? Isus nas u evanđelju potiče da vjerujemo Ocu i da budemo spremni na teškoće. Ne jer netko od nas želi teškoće ili možda Bog želi da mi patimo, već zato što svijet ne može podnijeti one koju su Isusovi. One koji zazivaju njegovo ime. Pozorno pratimo ovaj odlomak Ivanova evanđelja. Dio je to teksta koji se naziva Isusova veliko svećenička molitva – u njoj Isus moli za one koji su njegovi, za apostole i sve nas. Moli za jednu veliku stvar – da nas Otac očuva od Zloga. Zlo je upravo danas više nego ikad prisutno. Ne odnosi se zlo samo na pljačku ili ubojstvo, preljub, nasilje, alkohol, drogu. Odnosi se na nešto još dublje i korjenitije u čovjeku – nespremnost da se reagira u skladu s vlastitom savješću, prema onome što jest dobro i što me u srcu tjera da izvršim dobro, a ne zlo. Ispravno se zna reći kako ovaj svijet postaje užasan i težak, iscrpljen i nikakav. Do toga dolazi iz jednog jedinog razloga – jer mi odbijamo biti posvećeni u istinu. Isus je molio, osim da budemo očuvani od Zloga, da budemo posvećeni u istini. Biti posvećen u istini znači biti spreman svoj život uistinu staviti pred Isusa i za Isusa.
Braćo i sestre, to znači da ne budem samo dobar načelno, već da se zauzimam za dobro u našem gradu, u našim obiteljima, u našim odnosima. Ako nikad nikoga ne pozdravljam, ako nastojim krasti novac s radnog mjesta, namještam natječaje, uništavam brakove drugima, objavljujem čudne fotografije na društvenim mrežama, stalno se napijavam sve u ime nekakvog opuštanja i uživanja – kamo to vodi? Vodi prema Zlome, ne prema posvećivanju u istini. Znadete gdje se to najbolje vidi? Kada dođu smrtni čas osobi. Tada ništa nije važno, već samo istina – da li sam živio dostojno svojeg poziva, svojih darova, svojeg života ili sam bio samo jedan bijedni stvor koji je uživao u nečem što prolazi?
Isus moli Oca da budemo očuvani, ali je na nama hoćemo li ustati protiv zla ili ćemo se prikloniti Zlome. Lijepo je veliki renesansni pjesnik Dante Alighieri napisao u svojem poznatom djelu Pakao, kojeg, nažalost, većina naših mladih, čak i u gimnazijama niti nije pročitala niti imaju pojma što bi to trebalo predstavljati ili prema čemu oblikovati srca ljudi, kaže: „Najvreliji dijelovi pakla su rezervirani za one koji su, u velikim moralnim krizama, zadržali svoju neutralnost.“ To je problem ne samo politike, kulture, gospodarstva već samog čovjeka. Biti neutralan, ne dirati nikoga niti se ne miješati u nikoga. Da li je to činio naš Gospodin? Ili je on govorio što je dobro ,a što zlo i ljude poticao da čine dobro?
Nije li i apostol Petar to činio? Rekao tko što čini i zašto čini i kako čini i gdje je zlo. Nije li apostol Pavao otvoreno nazvao nešto zlom i rekao kao da se ne ide na susrete pogana gdje se blaguje žrtvovano meso? Da se ne žrtvuje idolima? Mi jesmo u svijetu, ali nismo od ovog svijeta. Ako danas, ostanemo neutralni kad vidimo probleme, patnji i zlo oko sebe – budimo svjesni da služimo Zlomu. Nije Zli nestao jer se ne govorio o njemu, jer nema nitko hrabrosti reći gdje je zlo. Prolazimo ulicama grada i što čujemo – tuču, psovku, klevete, prepucavanja po medijskom prostoru, podmetanja jedni drugima nekakvih skandala, nekakvih priča, uspoređivanje, omalovažavanje. Žalosno. Jako žalosno. Neutralni smo braćo i sestre. Ne zauzimamo se za ono što nam srce govori.
Prepoznajmo to, i obratimo se. Bliži se svetkovina Duhova. Kako ćemo dočekati silazak Duha Svetoga? Kao neutralni ljudi, ljudi koji ništa ne zanima i koji ne žele slijediti srce ili biti oni koji nasljeduju Isusa? Pazite, tko ostane u moralnim krizama neutralan, nije daleko do Jude – od izdajice, od onoga tko će ostaviti Isusa da bi možda postao nekakav bolji čovjek u očima drugih. Neutralnost u pitanju savjesti i srca vodi u propast. Želimo li biti takvi, onda nastavimo činiti kao i prije.
Vjerujem da ne želimo biti takvi i da većina vas ima i otvoreno srce, i smisao za ono što je dobro, za nasljedovanje Isusa. Uzmimo u ovih tjedan dana malo si vremena da pročitamo 17 poglavlje Ivanova evanđelja. Uzmimo si 10 minuta da promislimo o sebi i svojim postupcima. Nemojmo dopustiti da Isus uzalud moli Oca za nas. Isus nas ljubi, pokažimo mu to tako što ćemo u našim obiteljima zauzeti stav dostojan Isusova učenika – to znači da ćemo ustati protiv zla, protiv psovke, protiv pretjerivanja u alkoholu, protiv nemara prema starijima, protiv nekakvih glupih postavka i lažnih pretvaranja u našim odnosima. Ostanimo vjerni Isusu kao i sve one generacije našeg naroda prije nas.
Bog nas nikad nije iznevjerio, nemojmo mu sad okrenuti leđa. Naša srca su stvorena da se raduju, a radovati se mogu u Gospodinu. Imajmo to pred očima u ovom tjednu i nemojmo olako shvaćati svoju ulogu u našem gradu i domovini. Puno može učiniti onaj ili ona tko živi svoj život zajedno s Isusom. Tako neka bude. Amen.
Vlč. Mario Kralj
Sve vijesti