Promišljanje - vjerujem i kad ne razumijem
Slavimo Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo, točno 9 mjeseci prije Božića, spomen na važan događaj s dubokom porukom vjere i predanja
Iz Evanđelja po Luki; Lk 1 , 26-38
U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!" Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.
Promišljanje
Navještenje - trenutak je to u kojemu je začet naš spasitelj Isus Krist, teološki rečeno – kada je Sin Božji postao čovjekom u utrobi svoje majke Marije. Evanđelje nam predstavlja lik blažene Marije kao one koja svjesno i odgovorno prihvaća što Gospodin stavlja pred nju. Poznato nam je kako je ona vjerom prihvatila svoje mjesto u povijesti spasenja. Vjerovala je u Boga, te kada joj se anđeo Gabrijel ukazao, pitala ga je neka joj objasni kako će sve to biti. Anđeo joj odgovara da Bogu nije ništa nemoguće.
Zadržao bih se na jednoj činjenici koja nam je danas bliža nego ikad. Radi se od odsustvu Boga iz našeg života. Zbog velikog znanstveno – tehnološkog napretka koje je čovječanstvo ostvarilo u posljednjih pedesetak godina kao da je Bog ostao ili po strani, ili kao nešto o čemu se razmišlja tek pred kraj svojeg života kada postaje sigurno da je smrt pred našim vratima.
Slično imamo i danas, kada se nalazimo suočeni s virusom COVID – 19 ili potresom koji je razdrmao sjevernu Hrvatsku ili s navalom snijega i lošeg vremena koji prijeti uništiti i ono malo vegetacije (i poljoprivrede) što naša domovina ima. Čovjek se osjeća usamljeno i samo.I blažena djevica Marija, ako malo dublje promislimo o ovom evanđeoskom odlomku je bila sama u ovim trenucima, a osobito kasnije u životu nakon što je rodila svojeg Sina.
Anđeo Gabrijel joj se javlja kada je radila svoje svakodnevne zadaće u brizi oko kućanstva. Nakon što je pristala na Božji plan, dobila objašnjenje kako je i njezina rođakinja začela, kako je puna milosti te kako je Bog voli, anđeo je otišao od nje. I ona je ostala sama. U drugim izvještajima o Mariji u evanđeljima također se stječe dojam da je ona uvijek negdje po strani sama. Pa tako u konačnici i pod križem. Jedino moli zajedno s apostolima prije dolaska Duha Svetoga. Plod te njezine samoće bio je silazak Duha Svetoga.
Ne vjerujem da je Marija nakon ovog susreta s anđelom ikada više imala neko dodatno vrhunaravno iskustvo božanskoga. Ona je stavljena kao uzor svakom vjerniku da život ovdje na zemlji nije da gledamo Boga i da ga osjećamo živo u sebi već da vjerom prihvaćamo događaje i ljude s kojima se susrećemo te nastojimo obratiti se k Bogu u svim trenucima života. Vjerovati Bogu u potpunosti.
Za Mariju je to značilo da je svoj život oblikovala putem takve vjere – nastavila je, zajedno s sv. Josipom odgajati Isusa dok nije dosegao zrelu dob. I uvijek je molila, te nosila tu teškoću samoće. Ta samoća je zapravo bio put prema susretu s Gospodinom. Nije se Bog udaljio od nas, već smo se mi udaljili od njega. On je uvijek uz nas. Mi smo se usmjerili prema ekranima, nekakvim glupim modernim shvaćanjima ljudskog postojanja gdje se život izokreće u smrt. Zaboravili smo da naš život nije ovdje već u vječnosti. Marija nas podsjeća upravo na to.
Ona je vjerovala i prije susreta s anđelom, vjerovala je i kad je rađala u štalici, vjerovala je i kada ih je sv. Josip vodio u Egipat, vjerovala je kada se Isus izgubio u hramu. Vjerovala je i kada je Isus otišao u pustinju da bude kušan. Vjerovala je i kada je nestalo vina na svadbi u Kani. Vjerovala je i kada je Isus bio osuđen. Vjerovala je i kad je Isus bio raspet. Vjerovala je i kada je Isus uskrsnuo i kada je uzašao na nebo. I kada je dobro i kada je bilo loše, lijepo i teško – uvijek je vjerovala.
U svemu što sam nabrojao konstanta je Marijina vjera. To je poziv svakome od nas, da u ovom sadašnjem vremenu, u kojemu smo prisiljeni biti kod kuće, zatvoreni, udaljeni od svojih dužnosti, kad smo tužni jer nam domovina pati, kada se naše domoljublje vrijeđa, kada naši mladi iseljavaju, kada kao da je apokalipsa već ovdje – baš tu dolazi Marijino – DA! Sve to prihvaćam jer znam da Bog sve vodi.
Ne prihvaćam da je kraj, već da će biti nešto novo, nešto drugačije. Vjerujem da i teškoće koje svaki dan imam, počevši od samoće, usamljenosti, tuga, svađa, bijesa, ozlojeđenosti – ako se postupno predaju Bogu u ruke, ako počinjem malim koracima mijenjati sve to ići će na bolje.
Ako vjerujem, tada ću živjeti po toj vjeri. Što mi govori ta moja vjera. Otac je poslao Sina da spasi svijet. Sin je poslao Duha Svetoga da osnaži one koji su vjerni. Marija je to razumjela, dali razumiješ i ti?
Život nam je povjeren od strane Boga da bismo od njega učinili prebivalište za Boga. I baš takvoga kakav jesam – takvog me Bog želio, ali moram ostvariti taj potencijal koji mi je povjeren. U nas je ugrađeno sjeme vječnosti. Želimo li tugovati jer je teško i jer ne možemo bolje i jer drugi žive bolje od nas? Ili ćemo, poput Marije, prihvatiti ono što imamo te živjeti vjeru. Ljubiti Boga i bližnjega. I to ovdje, danas, u svojem životu. I očitovati kroz svoj odnos prema svima njima. I to tako kako najbolje znam.
Molitva, otvoreno srce, čitanje Biblije, te nadasve druženje i razgovor s obitelji, koliko god mučan bio – otvorit će nam perspektivu koju smo zaboravili, kao i ova kataklizma kroz koju prolazimo – Bog živi, te nam poručuje, danas, više nego ikad: Čovječe, zadobio si milost u mojim očima, ja te ljubim. Što ćeš učiniti s tom milošću i s ljubavlju koju ti Gospodin daje?
Vlč.Mario Kralj
Sve vijesti