Nedjeljno promišljanje - za stolom s grešnikom
Blagovati s Isusom za slobodu od grijeha
Iz Evanđelja po Luki; Lk 19,1-10
I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: "Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući." On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: "Čovjeku se grešniku svratio!" A Zakej usta i reče Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko." Reče mu na to Isus: "Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!"
Promišljanje
Današnji evanđeoski odlomak pred nas stavlja temeljenu stvar naše vjere i središte našega života. Naš život ne prima smisao kroz materijalno ili priznanja ljudi ili mnoštvo znanaca i prijatelja. Srž života očituje se u tome dali idemo uistinu živimo životom Isusova učenika ili ne. Ne postoji alternativa tome.
Carinik Zakej je iskusio ljepotu, ali i težinu života. Pošto je bio nadcarinik imao je pristup velikim materijalnim sredstvima. Bio je Izraelac, te je svojim sunarodnjacima naplaćivao porez za okupatore, Rimljane. Rimska taktika je bila podmukla. Uzimali su domaće ljude da budu nadglednici sabiranja poreza, davali su im male naknade, što ih je tjeralo da naplaćuju veće poreze. Čim netko osjeti miris novca, osjeti kako s novcem dolazi i moć, postaje opsjednut novcem. Materijalno postaje središte života. Bližnji, brat, sestra, obitelj, sunarodnjak – sve to pada u vodu, biva uzeto kao nešto usput. Središte postaje novac.
Nakon nekog vremena čovjek se iscrpi u tome, novac ga na doslovan način iscijedi. Kako slabe njegovi iskreni odnosi prema ljudima, tako i njegovo samo tijelo, i duh i duša postaju zatvoreni u sebe. Takav život jest život mizerije i tuge. Zakej je to iskusio, i tražio je da vidi Isusa. Čuo je da Isus čini čuda, da mijenja živote, da je on prorok koji je došao vratiti utjehu Izraelu. I Isus dolazi, vidje ga na drvetu i kaže da će blagovati s njime.
Blagovanje u Izraelu označava povlašten trenutak susreta domaćina i gosta. Manifestacija je to prijateljstva, bliskosti i povezanosti između sustolnika. Kada je Isus odlučio doći Zakeju, nadcariniku, javnom grešniku, onomu koji je prekršio zakone Izraela tako da je od svojih naplaćivao porez i bio nepošten i grub, Isus mu otvara put opraštanja i pomirenja. Narod koji je to promatrao osudio je takav postupak. Rekoše svi zajedno kako Isus ide grješniku. Samim time Isus, ulazeći u kuću grešnika biva onečišćen. Više nije čist, jer je došao u dodir s grijehom. Isus ne reagira. Ulazi i blaguje s Zakejom.
Vidimo da iz tog susreta, iz tog čina ljubavi i milosrđa, susreta s Isusom proizlazi promjena života. Grješan i prljav život poprima nove konture, obrise pročišćenja i svijetla. Svjetlo ulazi u Zakejev život i on ispravlja nepravdu – vraća novac koji je nepravedno uzeo s naknadom. On ostaje carinik, ostaje relativno bogat, ali je sada očišćen. Isus ističe kako je i Zakej sin Abrahamov. To će reći da je i njemu otvorena perspektiva susreta s Bogom živim i djelatnim. Život mu nije u tome da robuje grijehu već da bude radostan u slobodi.
To je poruka i za svakoga od nas. Nemojmo misliti da Bog gleda samo na naše grijehe i da je njegov cilj da živimo tužnim životom. Stavimo pred sebe ove misli da se naš život kreće između dva puta. Živimo kao oni koji umiru te im život prolazi u glupostima, ili uistinu živimo život.
Živimo život tako da ono što činimo uistinu odsijeva naš susret s Gospodinom. Susretnimo ga u sakramenti pomirenja i svetoj Misi, molimo, čitajmo malo Sveto Pismo, ali iznad svega budimo jedni drugome takvi kakav je Zakej bio nakon susreta s Isusom.
Otvorivši svoje srce Isusu, i mi činimo dobro i birajmo dobro u našem životu. Zaposlimo se živeći život a ne živeći smrt. Onaj tko živi smrt u svemu vidi jad i bijedu i misli da nema nikakvog prostora za napredak, sve je gotovo i besciljno. Onaj tko živi život zna da, unatoč teškoćama postoji svjetlo i radost jer Bog ne zaboravlja one koji ga ljube. Nastojimo tako živjeti da mognemo jednog dana dospjeti u Nebesko Kraljevstvo.
Vlč. Mario Kralj
Sve vijesti