Promišljanje - Da život imaju
Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 10,1-10 "Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ov
Promišljanje
Danas slavimo IV. Vazmenu nedjelju, koja nosi i naziv Nedjelja Dobrog Pastira. Nakon Uskrsa kroz evanđelja nedjelja do danas slušali smo o Isusovim ukazanjima učenicima. Ta izvješća su imala za cilj potvrditi učenicima i svima nama koji vjerujemo u Isusa da je uskrsnuće stvarno, da je Isus doista uskrsnuo te da je blizu onima koji ga ljube, k tome, i da njegova muka i smrt imaju za cilj uskrsnuće. Danas smo čuli jedan drugačiji govor, govor o stadu i pastiru. Prispodobe su način na koji Isus, slijedeći tradiciju tadašnjih učitelja, nastoji prenijeti srži svojeg nauka onima koji ga slušaju. Prispodobe su priče koje na zoran način objašnjavaju temu o kojoj se govori. Ovdje imamo govor o ovcama koje se nalaze u svojem toru, na vratima je čuvar. Tko ulazi preko zida – taj je kradljivac i nema veze s ovcama. Onaj tko ulazi na vrata, taj je pastir i njega ovce znaju.
U Isusovo vrijeme više je pastira svoje stado zatvaralo preko noći u zajednički tor na čijim je vratima bio čuvar koji je čuvao stada. Ujutro, svaki bi pastir došao do ulaza i zvao svoje ovce. Ovce su prepoznale glas pastira išle za njim na ispašu.
Slika je to koja potječe još iz Staroga zavjeta gdje su proroci označavali odnosom pastir – ovca, odnos između Gospodina i njegova naroda. Na jasan način nam je to pokazano u današnjem psalmu, gdje se psalmist pjeva kako je: Gospodin pastir moj, i ni u čemu ja ne oskudijevam. Baš je to poanta koju Isus želi istaknuti u evanđelju – tko ide za njim živjet će u izobilju i bit će sretan. Nasuprot Isusa stoji kradljivci i vukovi kojima nije cilj dobro ovaca već da učine razdor, da ubiju, zakolju i unesu kaos. To su svi oni koji govore protivno Isusovom nauku i koji žele da ljudi ne razmišljaju svojom glavom i svojim srcem već da slijepo slušaju naredbe. Pismoznanci, farizeji, oni koji žele podjarmiti narod – na njih se ovdje misli.
Isus nije takav. On jasno govori – ja poznajem ovce moje, i one poznaju mene. Da možeš reći kako nekoga poznaješ – moraš biti dobar s tom osobom, moraš znati što voli i što ne voli, kako se ponaša, što želi u životu. Korijen poznavanja nekoga nalazi se u ljubavi. Ljubim nekoga i želim ga upoznati, želim mu biti blizu, želim biti s njime. To poznavanje ide čak i da žrtvujem i svoje vrijeme, i trud i napor da upoznajem drugoga i da mu budem blizu – to je ono što ljubav jest – aktivno zauzimanje za drugoga i žrtvovanje za njega. Isus je to učinio kroz muku, smrt i uskrsnuće.
Zato danas slušamo ovaj izvještaj iz evanđelja – da budemo svjesni kako nas Isus želi voditi da imamo život u izobilju.
Život u izobilju ne znači da, zato što nas Isus poznaje i mi poznajemo njega, u životu nećemo imati iskustvo boli i patnje. Upravo suprotno – iskustvo nas uči da kada nešto ili nekoga volimo moramo se oko toga pomučiti i uložiti sve svoje snage da bude to onako kako želimo. Život u izobilju znači da naš život poprima smisao u tome da slijedimo ono što smo na krštenju primili – slijedimo Isusa Krista u našem, sadašnjem, današnjem životu usprkos svih nebuloza i strahova koje doživljavamo.
Slušati Krista i danas kada mislimo da je sve tužno i žalosno, bez vjere i bez ljubavi i ostaloga. Zašto slušati i kako slušati? I danas, kada ne slavimo misu na uobičajeni način, kad ne možemo niti sprovod imati normalno, niti u trgovinu otići normalno, niti se ošišati na klasičan način – i tu ne gubiti vjeru da Isus zna što nam je potrebni i da i ovdje Bog progovara. Pitam vas, koga ćemo slušati – onu vjeru i ljubav koju smo primili od naših očeva i majki i svih svećenika koje smo do danas slušali ili one koji nam žele reći kako se bliži kraj svijeta, kako ništa ne valja, kako sve propada.
Stavljam vam na srce, u ovom tjednu pred nama, promislite o riječima koje ćemo sada izgovoriti, riječima vjerovanja, i vidite koliko tko od nas uistinu vjeruje i što vjeruje. Slušati glas Isusa znači da ću uzeti u ruke Bibliju i čitati ju, moliti krunicu sad u svibnju, otići na ispovijed, ići na misu kad mogu i biti svjestan da Bog zna što je najbolje za mene.
Možda nam je svima trebala ova pandemija da budemo svjesniji jedne stvari – da smo maleni na ovom svijetu. No, ne bojmo se i ne odustajmo od naše vjere. Isus je naš pastir i on ljubi nas ovce, on nas voli i poznaje nas. Zato se ohrabrimo i vedro idimo u susret našim obiteljima, i poslu i prijateljima. Pazimo i čuvajmo jedni druge te promišljajmo i molimo da možemo biti Isusovi učenici.
U životu usmjerimo svoje srce Bogu i ovu kušnju i teškoće prikažimo Njemu. I nikad nemojmo zaboraviti ono što je Isus poručivao kada se ukazivao učenicima: Ne bojte se, ja sam! To i nama govori svaki dan, samo moramo to uistinu u životu i živjeti kroz svakodnevne teškoće, patnje, boli i jade. I tako ćemo doći do izobilja života u Kristu.
Vlč. Mario Kralj
Sve vijesti