Nedjeljno promišljanje - Krštenje Gospodinovo

Mi smo kršćani, krštenje nas oblikuje

Iz Evanđelja po Mateju; Mt 3,13-17

Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: "Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?" Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj.

I eto glasa s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!"

Promišljanje

Slavimo blagdan Krštenja Gospodina našega Isusa Krista. Možda nam je, na prvi mah, čudno kako to da je Isus morao biti kršten. Ta on je Sin Božji, bez grijeha, savršen, potpun. I to je točno i istinito. U tome razmišljanju smo jednu stvar stavili po strani. Sin Božji je postao čovjekom. Vječna riječ uzela je tvarni oblik da živi među nama.

Isus jest Bogočovjek. Bog jer je Sin Božji, jedan od Presvetog Trojstva, vječna riječ po kojoj je sve stvoreno. Čovjek jer je uzeo na sebe meso – začet je po Duhu Svetom, ali je rođen od Djevice Marije, bio je hranjen od nje dok je bio u utrobi. Sv. Josip ga je odgojio i naučio vrednotama rada i truda koji je potreban kako bi čovjek živio odgovorno i savjesno.

Božanskoj naravi u Isusu nije bilo potrebno krštenje, ono je bilo potrebno ljudskoj naravi u Isusu. Ne zbog grijeha, već da pokaže nama kako Bog Otac nije odbacio nikoga od nas, kako ovo naše čovještvo i smrtnost nije prokletstvo već put u život. Krštenjem u Jordanu Isus je posvetio čovještvo vrativši mu izvornu vrijednost – biti dijete Božje. To je ono što se nalazi u pozadini ove objave s nebesa.

Bog Otac kaže ovo je Sin moj ljubljeni u njemu mi sva milina. Milina znači da ga neizmjerno ljubi, da je zadobio potpuno povjerenje i mjesto u njegovu životu, da je dragocjen i nezamjenjiv, jedinstven. I u njegovu čovještvu, Otac ljubi Isusa. To je dano nama za primjer kako smo i mi po našem krštenju postali djeca Božja. Kršteni smo u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. To nije bez razloga. Mi nosimo u sebi to ime. Nazivamo se kršćanima. To krštenje oblikuje naš život. Na koji način? Apostol Petar je u današnjem drugom čitanju rekao kako je Isus prošao zemljom čineći dobro jer Bog bijaše s njime.Biti dobar možemo jedino ako boravimo s Bogom, ako se njemu utječemo i svoj život oblikujemo prema Njemu. Poruka je to koju nam je čitav život Isusa Krista ostavio kao zalog. Da budemo vjerni nasljedovatelji Njega. U svojem vlastitom životu moramo oblikovati svoj karakter i postupke te odluke prema Isusu Kristu. Ne govori bez veze na jednom mjestu apostol Pavao da sve što god činite, bilo jedete ili pijete ili što drugo činite, sve činite u Imenu Isusa Krista. Jer smo Njegovi. Mi smo njegova braća i sestre. I pozvani smo također prolaziti ovom zemljom čineći dobro. I to dobro će tada mijenjati svijet kako je i Isus promijenio svijet svojim životom.

  Budimo zahvalni Bogu na daru vlastitog života, što smo kršteni, što se okupljamo nedjeljom na misu i što možemo dati slavu Bogu. A dati slavu Bogu možemo najbolje ako dopustimo da Bogu bude s nama te tako mognemo činiti dobro. To ćemo moći ako se susrećemo u euharistiji s Isusom, ako se redovito ispovjedimo, ako svoj život oblikujemo prema uzoru Isusa – biti prijatelj čovjeku i smjerno kročiti sa svojim Bogom. Voditi s time da je Isus uvijek s nama jer smo i mi primili krštenje koje nas je učinilo novim stvorenjem. Nastojmo i mi ne samo se zvati kršćanima već to i svojim životom svjedočimo. Tako ćemo vidjeti da i na nama počiva milina Božja – da smo miljenici Božji, oni koji od teške sadašnjosti stvaraju bolju i svjetliju budućnost.

Vlč. Mario Kralj

Sve vijesti