Nedjeljno promišljanje - Sveta Obitelj
Obitelj kao kolijevka Božje ljubavi
Iz Evanđelja po Mateju; Mt 2,13-15.19-23
Kad mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani«, reče, »uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
Nakon Herodova skončanja gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: »Ustani«, reče, »uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.« On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.
Promišljanje
Danas slavimo nedjelju svete obitelji. Kada slušamo i razmišljamo o događaju Božića, o ljepoti pjesme anđela koji su dočekali rođenje malog Isusa, o darovima koje su mudraci donijeli, a pogotovo pod utjecajem današnjeg konzumerističkog mentaliteta gdje je prikazano idilično rođenje i prvi dani Isusa na zemlji – možemo steći krivi dojam da je sv. Obitelji bilo sve nekako jednostavno i lako, kao da im je sve išlo od ruke i bili su automatski sretni i ispunjeni.
Prvo čitanje današnje nedjelje dolazi iz Knjige Siraha, gdje otac pruža svojemu sinu upute za život, kako što kvalitetnije i uspješnije živjeti. Među tim savjetima ističe se ovaj kojeg smo danas čuli kako odnos prema roditeljima postaje prostor za vršenje volje Božje, kaže se da tko štuje oca svojega okajava grijehe svoje, dok tko časti majku svoju sabire blago. Onaj tko poštuje oca biva obdaren radošću spram svoje djece te će mu molitve biti uslišane, dok tko čini radost majci svojoj sluša Gospodina, odnosno vrši njegovu volju. (usp. Sir 3, 3-6) Zašto je važan odnos prema ocu i majci? Četvrta Božja zapovijed nas uči da trebamo poštovati oca i majku da dugo živimo i dobro nam bude na zemlji. Nije bez razloga upravo to četvrta Božja zapovijed – naime, roditelji su Božji predstavnici na zemlji za svoju djecu. Zato ta zapovijed biva smještene odmah ispod zapovjedi koje se odnose na Boga. Odnos prema roditeljima te odnos roditelja prema djeci postaje mjesto ostvarenja Božje volje te prostor gdje se učimo kako živjeti ispunjen život. Ne radi se tu o tiraniji ili iskorištavanju djeteta već o osposobljavanju da svako dijete može postati zrela i odgovorna osoba.
Evanđelje današnjeg dana pokazuje nam kako sv. Obitelj već na samom početku biva suočena s problemima i poteškoćama. Malo nakon rođenja Isusa, pošto mudraci otiđoše, anđeo upućuje Josipa da moraju otići u Egipat. Herod će tražiti da ubije dijete. Mudraci su došli i pitali za mjesto gdje će se roditi novi kralj. Herod se boji za svoje prijestolja, ni ne shvaćajući da Isusovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Pitao je svoje savjetnike dali se ima negdje roditi kralj te mu oni rekoše da će se u Betlehemu roditi.
Moćnike svijeta uvijek uznemiruje onaj tko postavlja u pitanje, ma i u najmanjem, njihovu vlast i moć. I zato on šalje vojnike da ubiju djecu u Betlehemu. Vlast ne trpi one koji traže istinu, koji se bore za nešto novo, oni koji žele pravdu i jednakost za sve, a ne bivaju pokorni.
Josip se pokoravao Bogu, i ostao je u izbjeglištvu sve dok mu se anđeo nije obratio i poslao ga natrag u Izrael. Vrativši se, nastanili su se u Nazaretu, da se ispune sva pisma. Josip i Marija i Isus, prošli su put Izraelskog naroda, bili su protjerani, u strahu za vlastiti život iz Betlehema, da bi se, nakon određenog vremena ponovno vratili u svoju zemlju. To označava put koji mora proći Isus da oslobodi svoj narod. On je kralj koji je došao navijestiti kraljevstvo Nebesko. Matejevo evanđelje naziva se „evanđelje Kraljevstva“.
Kraljevstvo koji ruši granice između ljudi te uspostavlja novi poredak u kojemu će u svakome srcu biti upisan Zakon Božji. To je ono prema čemu je usmjeren Isusov dolazak. Ne vlast u ovom našem poimanju da imaš bogatstvo i moć nad drugim ljudima – već da imaš moć da prihvatiš i poštuješ svoga bližnjega.I mi moramo u svojem životu nasljedovati sv. Obitelj. U našim obiteljima poštujmo jedni druge, trudimo se jedni oko drugih. Polazimo od ljubavi – jer ako ljubavi nema onda ništa ne vrijedi.
Sv. Pavao nas potiče da služimo jedni drugima, da podnosimo jedni druge praštajući ali iznad svega u ljubavi jer je to sveza savršenstva. Nije to uvijek jednostavno ni lako, nije ni sv. Obitelji bilo, međutim ako nastojimo barem malo u obitelji moliti, ako potičemo svoju djecu da idu s nama u nedjelju na misu, te se trudimo biti jedni drugima bližnji, onda ćemo uistinu uspjeti da se i u našim obiteljima rodi Isus – neka On vlada našim srcima da mognemo biti njegova Slika.
Obitelj je važna iz razloga što je ona očitovanje ljubavi Božje prema nama. U njoj se učimo prvim koracima u životu, kako jesti, hodati, pričati, ali i kako vjerovati. Bez primjera kršćanskih očeva i majki kršćanstvo će polako nestajati. Nemojmo se prestrašiti pred problemima jer vidimo da su ih i Josip i Marija imali, već činimo kao što su oni činili. Sklopimo ruke na molitvu, vjerujemo Bogu i vršimo njegove zapovjedi. Budimo vjerni Gospodinu jer on nikad ne zaboravlja one koji kroče njegovim putem.
Vlč. Mario Kralj
Sve vijesti