Nedjeljno promišljanje - znaš li zahvaliti?

Predajmo se Gospodinu i pokažimo brigu jedni zadruge

Iz Evanđelja po Luki; Lk 17,11-19

Dokje tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!" Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"

Promišljanje:

U prvom čitanju donosi nam se ozdravljenje Naamana Sirca, stranca koji je došao u Izrael jer je čuo kako prorok Elizej čini čudesa. Elizej ga upućuje da se okupa u rijeci Jordanu sedam puta. Pošto je to učinio, Naamanova koža je izgubila gubu te je ponovno postao zdrav čovjek. Želio je zahvaliti Elizeju velikodušnim darom, međutim Elizej odbija. Prorok znade da nije on onaj koji je ozdravio Naamana, već sam Gospodin. I Naaman to počinje razumijevati, stoga se obratio i odlučio uzeti Izraelsku zemlju kako bi se mogao zahvaljivati čitav život Gospodinu.

Priznao je da je jedini Gospodin Bog na svoj zemlji i odlučio je jedino njemu prinositi žrtve i molitve. Ovo čitanje pokazuje nam da naš Bog nije zatvoren u neke sustave, vrijednosti, narode već da je blizak svakome tko je u potrebi. Svatko tko iskreno otvori srce i okrene se prema Bogu zadobiva ozdravljenje.

Da bismo razumjeli današnji evanđeoski odlomak, važno je da prije svega upoznamo kakva je to situacija gubavca bila u tadašnjem Izraelu. Onaj tko bi dobio gubu bio je odvojen od čitave zajednice, morao je živjeti daleko od ljubi, u određenim zajednicama gubavaca. Bio mu je uskraćen pristup u Hram, kada bi se susreo s nekim morao je izdaleka vikati nečist, nečist. Bilo kakva socijalna aktivnost nije postojala za njega. Živio je izolirano, u vlastitoj patnji i boli. Svoju bol i tugu mogao je podijeliti jedino s onima koji su bili isto tako bolesni kao i on. Najkraće rečeno, oni su bili tehnički mrtvi za druge Izraelce. Jedino u slučaju ozdravljenja, kada bi se morali ići pokazati svećeniku koji bi potvrdio da je uistinu došlo do izlječenja mogli su ponovno biti uključeni u socijalni život zajednice koji uključuje druženje, posao, religiju. Odlomak koji nam donosi evanđelist Luka, govorio o ozdravljenju desetorice gubavaca. Lukino evanđelje je tako koncipirano da nam opisuje put Isusa u Jeruzalem gdje započinje njegov križni put, smrt i uskrsnuće. Ovdje se nalazimo već blizu Jeruzalema.

U tom trenutku pristupaju gubavci Isusu, u samoj blizini Jeruzalema. Oni ne smiju ići u grad, ne mogu doći do Hrama, ne mogu vidjeti svoje prijatelje, obitelj, djecu, žene. Oni su maknuti iz svagdašnjeg života. Oni mu se obraćaju imenom. Zovu ga Isus, učitelj. Prepoznali su da je on onaj koji im može pružiti život natrag. Isus ih upućuje da se pokažu svećenicima. Oni odoše i primijetiše da su ozdravili. Samo je jedan od njih vratio Isusu i slavio Boga. Desetorica su ozdravili, a jedan je zahvalio. Zahvala je slika spasenja. Oni koji su bili isključeni iz društva, odbačeni, udaljeni, sami, napušteni bivaju ponovno vraćeni u život – oživljeni. Oni su, na jedan način – uskrsnuli. Međutim, nisu svi razumjeli u potpunosti svoje ozdravljenje. Samo je jedan razumio da biti ozdravljen povlači sa sobom zahvalu što opet označava spasenje.

Za riječ koju prevodimo na hrvatski kao hvala i slavljenje Boga, evanđelist Luka koristi riječ – euharistein. Upravo ta riječ označava i naziv našeg skupa ovdje – euharistija. Iako mi koristimo riječ sveta misa, zapravo je teološki ispravniji naziv euharistija – zahvala. Zahvala Gospodinu za djelo spasenja koje je za nas učinio.

Mi smo bili u sebi razdijeljeni, rastavljeni od Boga, grijeh, teškoće, bol, jad, patnja – sve to baštinimo od posljedica Istočnog grijeha. Isusovim životom, mukom, smrću i uskrsnućem to biva uklonjeno te smo mi otkupljeni. Otvorena su nam vrata spasenja, međutim, svatko od nas mora kroz njih proći. Ne znači zato jer sam otkupljen da sam automatski spašen. Ova devetorica su ozdravili, što će reći, otkupljeni su, ali nisu spašeni. Oni nisu razumjeli da je potrebno reći hvala Isusu i slaviti Boga zbog toga. Usmjeriti se od pogleda na sebe i vlastiti jad prema Isusu. To je veličina našeg kršćanskog poziva – mi uspostavljamo odnos prema Gospodinu, odnos čiji je temelj zahvala.

Zahvala koja proizlazi iz iskustva da nas Bog ljubi i da mi zajedno možemo stvoriti ljepši i bolji svijet ako polazimo od odnosa s Bogom. Ako Bog postane onaj kojega zazivamo kada nam je teško ali i kada nam je dobro.

Bit odnosa s Bogom jest da razumijemo kako upravo kroz Euharistiju (sv. Misu) mi uzimamo udjela u tom djelu spasenja.  Isus nas je otkupio, i to otkupljenje, da bi postalo spasenje zahtjeva od nas da se obratimo i da živimo prema Isusovim zapovjedimo. Mi smo pozvani biti živi svjedoci Isusove ljubavi.

Što mislite zašto je sv. Ivan Pavao II., prilikom posjeta u Mariju Bistricu, odabrao kao geslo riječi iz Evanđelja, riječi našeg Gospodina: „Bit ćete mi svjedoci.“ ? Jer smo mi pozvani svjedočiti to spasenje u svijetu. Kako ćemo to svjedočiti? Tako što ćemo poslati poruku ili nazvati svojeg sina, zeta, snahu, rođaka, rođakinju, kumu, kuma kojega nismo vidjeli i biti mu blizu. Pokazati brigu jedni za druge. Izgrađujući svoj karakter kroz taj i takav odnos jedni prema drugima. Očitovati svoju ljubav prema bližnjima na jedan jasan način kroz geste blizine i suosjećanja. Bl. Alojzije Stepinac je rekao u jednom govoru studentima Zagrebačkog Sveučilišta kako naš Hrvatski narod treba ljude koji će polazeći od svojeg osobnog odnosa prema Bogu, kroz vlastiti moral, jak i čvrst karakter vjerno, iskreno, duboko svjedočiti ljubav Isusa Krista. Oko toga se mi, braćo i sestre trebamo boriti. Trebamo nastojati. Tada i samo tada uistinu ćemo biti spašeni.

Završit ću riječima sv. Augustina: „Bog nas je sve bez nas stvorio, ali nas ne želi bez nas spasiti.“ Budimo i mi poput gubavca iz evanđelja te zahvaljujmo Bogu kroz sudjelovanje na sv. Misi ali i kroz djela ljubavi prema svojim bližnjima.

Vlč. Mario Kralj

Sve vijesti