Nedjeljno promišljanje - spasonosna Postojanost

O životu uz našeg Boga prepunog iznenađenja

Iz Evanđelja po Luki; Lk 21,5-19

I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče: "Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." Upitaše ga: "Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?" A on reče: "Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: `Ja sam` i: `Vrijeme se približilo!` Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak." Tada im kaza: "Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba." "No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja." "Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti." "Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti."

Promišljanje

Današnji evanđeoski odlomak dio je Lukinog evanđelja koji se naziva „mala apokalipsa“. Prijevod riječi „apokalipsa“ s grčkog na hrvatski jest „otkrivanje, skidanje vea, tumačenje tajni“. O kojim se to tajnama ovdje radi?

Vidimo s jedne strane hvalu koja je upućena prema fizičkom Jeruzalemskom Hramu, kako ga krase divno kamenje i zavjetni darovi. Hram je upućivao na odanost i ljubav prema Bogu. Svojim ukrasima i sjajem predstavljao je Božje prebivalište na ovom svijetu. To je sasvim opravdano i dobro, međutim, stvorio se problem kada su ljudi počeli smatrati da je to dovoljno. Dovoljno je fizički biti tamo i prinijeti žrtvu, izmoliti određene propisane molitve, nešto darovati hramu i to je to da se postigne spasenje. Spasenje, promatrano od strane Izraelaca označava zajedništvo, drugovanje (druženje) s Bogom. Ono se nikako ne može ostvariti isključivo preko materijalnih stvari, već je potrebno nešto puno više.

Puka fizička stvarnost tako postaje okvir u koji se smješta život, čime se zatvara pristup Bogu, te se zaboravlja da je odnos s Bogom prije svega dinamičan, a ne statičan.

Statičan bi značio da je dovoljno samo ispuniti određenu formu, zakon i automatski se dobiva zaslužno. Poput današnjih računala ili interneta – ukucaš ono što tražiš i tražilica ti izbaci to te brzo i jednostavno dođeš do onoga što te zanima. 

Život ne funkcionira tako. Život uključuje mnoštvo stvari koje nismo predvidjeli, o kojima ne znamo, kojima se moramo naučiti, koje moramo podnositi itd. To je slika dinamičnog odnosa – gdje čovjek dopušta da ga iznenadi životna stvarnost.

Naš Bog jest Bog iznenađenja – on nas svakim novim danom, svakim jutrom, svakim novim odnosom i osjećajima koje imamo i razvijamo prema svima – iznenađuje.

Bog je u sebi ljubav, a ljubav jest dinamična jer stvara nove stvari, oblikuje uvijek novost jer ljubi. Ljubav je stvaralaštvo. Zato Isus otkriva ove stvari svojim suvremenicima i nama dan danas.

I mi znamo imati često statičnu sliku Boga, nasuprot realnost, da je on dinamičan te da Bog najbolje zna što nam je potrebno ali moramo mu vjerovati. I to ne samo ustima, već djelima i srcem.

Isus najavljuje progone onih koji vjeruju u Njega. Opominje da će oni koji ga nasljeduju voditi pred kraljeve i suce, bacati u tamnice, samo i jedino jer vjeruju u Njega, jer se zovu njegovim imenom – kršćani. Tu vidimo kako naša vjera nosi sa sobom posljedice. Ona nije tek jedna stvar na papiru, pa piše negdje u statistici da sam kršćanin, već prožima čitavu stvarnost čovjeka. Vidimo kako danas sve više pritišću kršćane i to na raznim područjima, počevši od spolnosti, pobačaja, rada nedjeljom, klevete, laži, obmane. Ispada se su oni koji su kršćani najgori ljudi na svijetu! I Isus je to najavio. To jest naša stvarnost. Dinamizam je to odnosa s Bogom. 

To što nas progone znači da činimo nešto dobro, i da utječemo na ovu stvarnost.

Iz toga razloga Isus ističe kako ne trebamo smišljati obranu, jer će nam On dati što ćemo reći. Potiče nad da ćemo se postojanošću spasiti. Kakvom postojanošću? Time da ostajemo vjerni našem Gospodinu. Time da nećemo tražiti isključivo materijalno i prosuđivati svijet kroz fizičke datosti već kroz vjeru i predanje Bogu. Nasljedovanje Isusa Krista kroz djela tako da umjesto ovozemnih probitaka promatramo one koje susrećemo kao braću i sestre. Staviti Isusa Krista kao mjerilo naše stvarnosti. Činiti kako je On činio – kada mu je bilo najteže povlačio se u osamu, pomagao je svakome i svima, nikoga nije sudio, ali nije se dao niti maltretirati, pružio je ruku pomoćnicu svakome, ali nije se libio reći kada je netko činio zlo. 

Na zlo je dobrim uzvraćao jer se nije dao nadvladati zlim.

Braćo i sestre, i mi nastojmo voditi se tim vrijednostima. Pogledajmo u svoje srce, pogledajmo u lica svojih bližnjih, pitajmo se, čije Ime mi predstavljao u ovom svijetu. Jesmo li uistinu Isusovi ili nismo? Ako nismo, onda nemamo dijela s njime, ako jesmo tada nam neće ni jedna vlas s glave propasti.

Neka nam poticaj da živimo svetim životom bude i rečenica sv. Terezije Avilske da tko ima Boga ima sve te da je samo Bog dosta.

Vlč. Mario Kralj

Sve vijesti