Promišljanje - Oblikovati život prema onome koga ljubim

Iz Evanđelja po Marku; Mk 16, 15-20 U ono vrijeme: Isus se ukaza jedanaestorici i reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znako

Promišljanje

Slavimo danas svetkovinu Uzašašća Gospodinova. Isusov život, muka, smrt te u konačnici uskrsnuće s uzašašćem postaju zaokružena cjelina. Nije bilo dovoljno da uskrsnućem pobijedi smrt, te da uspostavi novi poredak i snagu koja ima doći silaskom Duha Svetoga, već je bilo nužno da apostoli fizički dožive povratak Isusa Ocu. O tome događaju smo čuli u prvom čitanju čime započinju Djela Apostolska. Za tu knjigu se s pravom kaže kako je ona „Evanđelje Crkve“.

Kroz četiri evanđelja (Matej, Marko, Luka i Ivan) primamo izvješća o tome što je Isus govorio, činio te kako je on naviještao Kraljevstvo Božje. Ona nam svjedoče blizinu Božju kroz Sina Božjeg, kroz Isusa Krista. To je radosna vijest – spasenje te povratak k Ocu. Djela Apostolska nam prikazuju što su učenici učinili nakon što je Isus uskrsnuo i uzašao Ocu. Božji naum se otkriva sada u srcima učenika – oni postaju navjestitelji, oni koji su susreli Boga i žele da svi vide kako je dobro snažnije od zla. Zlo se očituje u uništavanju i razdoru koje širi oko sebe. Zlo postaje ono koje stvara kaos i unosi nemir među ljude. Isusovom smrću, učenici su bili potreseni, njihova vjera poljuljana, smisao njihova života ugrožen.

Čuli smo da i oni sami pitaju, čak i nakon svih tih događaja, nakon Uskrsnuća, nakon ukazanja ostaju kod svoje vizije Isusa – hoćeš li uspostaviti kraljevstvo. Još uvijek se vode razmišljanjem svijeta, usudio bih se reći razmišljanjem tijela – ono što je opipljivo, ono što mi pruža sigurnost, jamstvo, jednu čvrstu strukturu, stabilnost, mir. Za time su čeznuli Izraelci očekujući dolazak Mesije, tako su očekivali i učenici od Isusa. On im odgovara – nije vaše da znate dan i čas, nego bit ćete mi svjedoci. Tu dolazimo do važnosti današnje svetkovine, do pojma koji nam otkriva što se događa u našim srcima, u našim životima.

U današnjem evanđeoskom odlomku smo čuli kako onaj tko uzvjeruje i krsti bit će spašen, a tko ne uzvjeruje osudit će se. Braćo i sestre, imam dojam da smo mi i dan danas, usprkos tehnološkom, intelektualnom i kulturnom napretku ostali kao oni učenici na razini razmišljanja svijeta, tj. tijela. Još ne vjerujemo.

Pogledajte samo ovu pandemiju, pa probleme naše domovine – uvijek se ističu neki pojedinci koji čine skandale, neke nesreće koje se događaju u našoj sredini, neki svjetonazori koji uništavaju naše živote. Nitko ne govori o snazi koju svaki od nas nosi u svojem srcu, o toj vjeri koja je stoljećima nosila našu domovinu. Isus je mora uzaći kako bismo postali svjesniji da ovaj život nosi u sebi vrijednost i kvalitetu. Oni se očituju u količini i spremnosti da svoj život uzmemo ozbiljno odnosno da vjerujemo.

Pojam vjerovati to u sebi i znači – spremnost da usprkos problemima i patnji idem naprijed jer znam da postoji Netko tko me ljubi i taj Netko je živ i zalaže se za mene. Isus je učinio svoje, pokazao nam je put. Sada je na nama da ga slijedimo. C. S. Lewis, sjeverno irski književnik, koji je živio u prvoj polovici prošlog stoljeća, na jednom mjestu je prekrasno sažeo tu zadaću koju je Isus povjerio svakom tko je kršten u njegovo ime. Lewis kaže: Ti nemaš dušu. Ti jesi duša. Imaš tijelo. Braćo i sestre, te riječi znače da mi sebe ostvarujemo kao djeca Božja od samog našeg začeća. Došli smo od Oca i idemo k Ocu.

Što činimo sa svojom dušom pokazuje kome vjerujem. Ako vjerujem onda ću činiti što je Isus činio – izganjati zloduhe, jezicima zboriti itd. Naše tijelo postat će uistinu Hram Duha Svetoga i moći ćemo činiti velika djela. Ne znači sad da ću ići kroz grad i izgoniti đavla ili govoriti nekakvim jezicima pa ću biti kao bliži Bogu, već ću činiti ono što je svojstveno stanju našeg bića prije istočnog grijeha – bit ću Božje dijete u svijetu koje pokazuje kako Isus živi. Moja duša će tada odisati jednim posebnom snagom. To moje tijelo o kojem sam govorio postat će uistinu manifestacija Božje ljubavi. Ljubiti je teško – ljubav traži, ljubav zahtjeva, prije svega zahtjeva spremnost da oblikujem život prema onome koga ljubim.

Bog nas ljubi i na nama je hoćemo li mi uzvratiti tu ljubav ili ne. Sami sebe isključujemo ako ne vjerujemo ili ne želimo ljubiti. Nemojmo misliti da je slučajno što danas ljudi sve manje jedan drugog pozdravljaju, što imamo toliko prijevara, toliko preljuba, toliko krađe. Sve je to zato što ljudi smatraju da imaju tijelo i tu sve završava. Mi smo duša, a imamo tijelo. Moji postupci narušavaju moju dušu, ako činim zlo, ako promatram sve oko sebe kao potrošnu robu, ako nisam spreman trpjeti za drugog i boriti se da moja duša dobije oblik Svjetla u ovom svijetu. Braćo i sestre, bez toga nema spasenja.

Želimo li i mi biti sretni u ovom svijetu, to ćemo postići tek kada shvatimo kako naš život ima vrijednost jer smo stvoreni za vječnost. Ta moja duša je vječna, ja sam vječan. Jesam li toga svjestan? To je ono na što smo pozvani. Budimo jedni drugima podrška u ovom životu. Previše je tuge i jada oko nas da sad klonemo duhom. Nemojmo gledati u neka kraljevstva svijeta kao da će nas netko spasiti i podariti nam mir i sigurnost. Pogledajmo svoju dušu – pogledajmo Isusa, i vjerujmo. Vjerujmo da mogu biti bolji i drugačiji. To znači biti spreman prihvatiti da možda neće sve ići po nekoj ljudskoj logici, po logici koju ja sam donosim, već po logici našeg Gospodina. Učenici su to razumjeli i zato su i išli i propovijedali Evanđelje, a Gospodin ih je blagoslivljao. 

Na to smo i mi pozvani, stoga nemojmo samo stajati kao učenici kad je Isus uzašao, već ovaj tren, sada nastojmo promisliti o tome kako mogu svoj život, tj. svoju dušu tako oblikovati u ovom svijetu da postignem vječni život. Molitva, rad, odgovornost, hrabrost, spremnost na trpljenje, ljubav – to su vrijednosti prave duše, duše koja čezne za Gospodinom. Tada će i nas Gospodin blagosloviti i bit ćemo njegovi svjedoci.

Molimo Gospodina da nam promjeni srca da možemo razmišljati dušom, a ne tijelom. Nismo sami, imamo Isusa koji nas zagovara. Na nama je da otvorimo srce, postanemo svjesniji da postoji veća slika koju nam Isus poručuje – život djece Božje. Činimo dobro kako bismo uistinu zadobili udio s Isusom u vječnosti. Tako neka bude. Amen.

Vlč. Mario Kralj

Sve vijesti