Promišljanje - Ako me ljubiš

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 14,15-21 "Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete j

Promišljanje

U dvorani posljednje večere Isus, zajedno s svojim učenicima blaguje Pashu i govori im o onome što se ima dogoditi s njim, i koje će posljedice to imati na njih. Dok je Isus bio s učenicima, nisu morali toliko brinuti o nauku, o motivaciji da idu za Isusom, ulagati veliki trud da idu za Njim – jer su ga imali pred sobom, jeli su i pili, družili se s Isusom i njegova prisutnost pružala im je sigurnost i snagu da vrše ono što on govori.

Isus je znao da nakon njegove smrti i uskrsnuća i uzašašća, bit će potrebna nova vrsta snage da učenike zadrži na ispravnom putu, da ostanu u Njegovoj ljubavi. Svatko od nas znade da ljubav nije apstraktna, već konkretna – ostvaruje se u svakodnevnom životu kroz djela i kroz naše ponašanje, naše odnose. Iz toga razloga na ovom mjestu im govori da će im poslati Drugog Branitelja.

Taj Branitelj, ako točno prevedemo grčku riječ na hrvatski – odvjetnik, jest Duh Sveti. Crkveni Oci, kada opisuju odnose unutar Presvetog Trojstva govore jasno da je Duh Sveti poljubac Oca i Sina. Poljubac označava dodir duboke ljubavi, koji manifestira ono što srce osjeća na izvan. Ljubav, kada biva iskrena i duboka ona prožima čitavo biće i jednostavno želi izaći van, želi se očitovati drugima. To je razlog zašto se Duh Sveti označava kao poljubac Oca i Sina. Otac stvara sve u Sinu, a Sin uspostavlja vlast nad svime u Duhu Svetomu. Iz tog poljubac biva stvoreno sve, i kako nas uči Knjiga Postanka – i bijaše dobro.

Uskrsnućem Isusovim započelo je novo stvaranje, njegovim uzašašćem na nebo započeo je proces kojim će cijeli svijet, kozmos biti podvrgnut njemu. Temeljna os Knjige Otkrivenja jest da sve mora biti podloženo Kristu jer je sve stvoreno da bude u Njemu. On je temelj svega. To podvrgavanje biva u Duhu Svetom. Duh Sveti kao na početku, kada je sve bivalo stvoreno i sada, u ovom novom stvaranju jest uključen u vodstvo učenika i svih onih koji iskrena srca traže Boga. Riječi koje je Isus izrekao svojim učenicima bude nadu da ih On neće nikada ostaviti. Ta nada svoju podlogu ima u riječima njegova obećanja, ali prije svega u samim djelima koje je Isus činio. On je doista i umro i uskrsnuo i poslao Duha Svetoga.

Učenici grade temelj svojeg života koji se prelijeva u ljubav prema Isusu i koji ih nagoni da navještaju Njegova silna djela. Ovaj tekst kao da biva upućen svakome od nas. I dan danas, nama su ove riječi upućene. Ako me ljubite, čuvat ćete moje zapovjedi. Isus ističe, jasno i bez sumnje da tko ga voli mora čuvati njegove zapovjedi. To je ono što sam vam govorio da je ljubav konkretna, jasna, prisutna, a ne apstraktna, sumnjiva i daleka. Ljubav mora se očitovati ovdje. Zaključak je jednostavan – tko ljubi, čuva zapovijed. Tko ne čuva zapovijed, ne ljubi. Koja je to zapovijed? Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio.

Pazite sad ovo! Isus govori kao što sam ja vas ljubio, ne kaže ljubi kako ti sam se danas osjećaš ili zato što imaš koristi od nekoga ili jer ti se sviđa. Ne! Ljubi kao što je On ljubio nas! Temelj moje ljubavi prema bližnjemu nije moja ljubav i moje srce, već Isusova ljubav i Isusovo srce. Tu se nalazi teškoća i patnja i tu je prostor gdje nam je potreban Duh Sveti. Teško je tako ljubiti. Teško je tako živjeti. Možda se pitaš zašto? Zato što se tu otvara prostor patnji, iskorištavanju, trpljenju od strane drugih. Lako je kada vršim samo ono što ja osobno volim ili mi se sviđa, ali kada treba zbog ljubavi za drugoga trpjeti i biti iskorištavan i smatran budalom – e to neću. Jer drugi ne čine tako, zašto bih ja onda činio?

  Duh Sveti ostaje u nama ako uistinu se trudimo ljubiti ovako kako nas Isus poučava. Ne s računicom, već onako kako je On nas ljubio. To znači da ću svojim bližnjima nastojati činiti dobro i pomoći im na sve načine, i da ću ih u konačnici, osobito u obitelji i među bližim prijateljima – uglavnom u životu podnositi i trpjeti njihove gluposti i zahtjeve koji mi se možda ne sviđaju. Zašto? Jer bi Isus i kroz te zahtjeve i to podnošenje mogao pronaći put do mojeg prijatelja, prijateljice, supruga, supruge, sina, kćeri itd. Utjeha nam je ovo, da tko tako čini i tko čuva zapovjedi – ljubi Isusa, tko ljubi Isusa njega ljubi Otac i otac će mu se očitovati. Kako će mu se očitavati? Tako što će mu dati Duha Svetoga, mir srca, radost, ustrajnost, blagost, suosjećanje.To i jest primjer svetaca – oni ne polaze s neke točke gledišta, ideologije, ili računice. Oni imaju u glavi samo jedan jedini cilj – ljubiti Isusa Krista i to kroz vršenje njegovih zapovjedi. Tako mogu činiti čuda na ovom svijetu. Nisu odmah postali sveci, nisu bili izuzeti od patnje, već im je podarena snaga srca i volje da mogu nositi teret života radosno. I nama je to potrebno.

I nama je potrebno da možemo nositi teškoće i patnje života. Da bismo to mogli, molim se Bogu, idimo na sv. Misu, na ispovijed, ali prije svega i nadasve, u našem životu nastojmo ljubiti kao što je Isus ljubio nas. Čineći tako, nećemo živjeti uzaludno. 

Neka nas u tome potaknu i riječi velikog sv. Augustina: Ljubi i čini što želiš. Onaj tko ljubi – ne može činiti zlo. Ostanite u Isusovoj ljubavi tako što ćete svoje odluke u svakodnevnom životu temeljiti na Isus, čineći i ponašati se kako se on ponašao. Trudim se činiti tako..

Vlč Mario Kralj

Sve vijesti